Koja je poruka koju nam emocije šalju? (i kakve veze jedan vuk ima sa tim?)

Mnoštvo informacija koje su nam danas dostupnije nego ikada pre mogu pomoći, ali i zbuniti nas pružajući informacije koje na prvi pogled deluju oprečno. Kao trener emocionalne pismenosti, sada već duže od deset godina, mogu da potvrdim da je razumevanje uloge emocija u našem životu od ključnog značaja za kvalitet svih odnosa, kao i zdravlje i napredak svakog pojedinca. Duboko verujem u to da bi uvođenje emocionalne inteligencije u vrtiće, pa kroz čitav sistem akademskog obrazovanja i na radnim mestima značajno umanjilo vršnjačko nasilje, nekonstruktivne konflikte, smanjilo stopu razvoda i poboljšalo stanje na polju zdravlja, ekonomije i nauke. Sigurna sam da bi proces rehabilitacije nekadašnjih osuđenika proticao brže i da bi procenat povratnika bio umanjen, a otići ću i korak dalje i napisati i ovo- ratova ne bi ni bilo kada bismo razumeli svoje, a potom dozvolili drugima da autentično prime poruku svojih emocija, bez nametanja, uplitanja i ličnih tumačenja.

Na prvom mestu, važno je da shvatimo da emocije nisu slučajno deo nas, one su glasnici čiji je glas jako važno da čujemo!

Da bih vam slikovito pojasnila koliko su ovi glasnici uporni, zamoliću vas da se na momenat prisetite priče o vuku i tri praseta i njegovoj upornosti da oduva čak i najtvrđu kućicu. On pojačava intenzitet svojih pokušaja, duva sve snažnije, prilazi kućici sa svih strana, dovija se kako ume i zna, pokušava da otvori prozore i vrata, u jednom momentu pokušava da uđe i kroz dimnjak!

Ovako želim da,pojednostavljeno, zamislite emociju koja pokušava da vam prenese poruku o nečemu što je za vas jako važno. Ona je samo glasnik! Ali šta ljudi često urade? Kada im se poruka ne dopadne, ignorišu je. Zatvaraju vrata i prozore, zabrave višestruko sve ulaze, zapuše uši i pevaju naglas da je ne bi čuli, zatvaraju oči, odvlače sebi pažnju, podlože i kazan vrele vode da je izbace ako se slučajno „ušunja kroz odžak ;)! Malo je toga što ne bismo učinili samo da bismo izbegli neprijatnost! Ali, ne kaže se uzalud: „Ne ubij glasnika!“

Na ovom mestu volela bih da vas podsetim na nekoliko jako važnih stvari kada su u pitanju nastanak i trajanje emocija:
Emocija se neće ni pojaviti ako vam do nečega nije stalo, ako to, na neki način, ne vrednujete. Čak i kada na svesnom nivou kažete sebi kako nešto, recimo, nije vredno nerviranja-možda ćete zapaziti da vam se u stomaku nešto grči, u grudima osećate neku nelagodu, telo vam blago podrhtava. Znajte u tom momentu da vaš podsvesni, neko će ga nazvati nadsvesni Um, ovu priču nije „progutao“.

Radi se o procesu kružne emocionalne reakcije koji ću ovde pojednostaviti radi lakšeg razumevanja. Proces nastanka bilo koje emocije odvija se veoma brzo, ali u nekoliko faza koje idu sukcesivno jedna za drugom. Kada ovo ne znamo, verujemo da ne možemo uticati na to kako se osećamo ili, još gore, ponašamo se onako kako se tog momanta osećamo-što može biti jako neadekvatno, pogotovo kada npr.ljutnju ispoljavamo kroz agresivnost. Ovo se često meša, jer emocije nisu isto što i ponašanje (o ovoj temi u narednim blogovima). Navešću samo najznačajnije faze u nastanku emocija:

SPOLJNO DEŠAVANJE
.
.
.
VALORIZACIJA- to je upravo momenat kada naš Um procenjuje da li nam je to dešavanje na bilo koji način značajno i ako jeste- onda se pojavi:
.
.
.
EMOCIJA- koja nam prenosi poruku – prilagodi se novonastalim okolnostima, ili ostani na putu na kome si-dobro ti ide!
.
.
.
PONAŠANJE/REAKCIJA na primljenu poruku! Ovde je jako važna stvar da shvatimo da između doživljavanja emocije i naše reakcije na nju – postoji jedan prazan prostor, dovoljno vremena da procenimo kako ćemo se ponašati u vezi sa tim.

Na primer: Neko nam se podsmeva (spoljno dešavanje) – procenimo da nam je to važno jer nam je bitno kako se predstavljamo u društvu i smeta nam kada nas neko ne poštuje (valorizacija)– onda doživimo preplavljenost, istovremeno smo i postiđeni i ljuti na sebe što se tako osećamo i besni na osobu koja nas prvocira (emocija) i —————————– u ovom praznom prostoru možemo odabrati reakciju, naše ponašanje: asertivni odgovor, verbalnu (pasivnu)agresivnost, ili recimo fizički napad. Imamo moć, loptica je ponovo na našoj strani terena!

Kada bismo se samo mogli prisetiti u trenucima kada smo najviše uzbuđeni, kada nam je teško da zagospodarimo osećanjima, koliko zapravo kratko traju emocije onda kada obratimo pažnju na njih kada nam se po prvi put jave, nikada više ne bismo živeli u strahu od neprijatnih emocija, izbegavali ih i nazivali „negativnim“! Ne postoje pozitivne i negativne emocije! Samo one prijatne i manje prijatne, funkcionalne i manje funkcionalne. Sve su tu d nam služe, one su nam pomoć, kompas, navigacija! (o pozitivnim funkcijama neprijatnih emocija čitajte u narednom blogu).

U momentu kada nam se jave, ako ih:

primetimo,

imenujemo,

priznamo prisustvo,

prihvatimo,

preuzmemo poruku,

prilagodimo ponašanje i pustimo ih da poput oblačaka na nebu odu svojim putem… ne prođe više od nekoliko minuta! 5-15, kažu istraživanja, 3-5, iz mog ličnog iskustva, čak i kada su u pitanju najteži gubici!

Problem nastaje onda kada ignorišemo njihovu poruku. Onda nam se vraćaju pojačanim intenzitetom, sve češće i sve jače! Svaki put kada pomislimo na nešto nerešeno što „čuči“ u nama, emocija se ponovo javi i šalje nam signal. Svaki put kada se zapitamo zašto nam je telo u grču, zašto se ne osećamo dobro kada pomislimo na neku osobu, situaciju, životnu okolnost, emocija se ponavlja i pojačava dejstvo. Kada god u mislima iznova ponavljate okolnosti koje su u vama izazvale buru emocija, ili prepričavate nekome situaciju koja je u vama ostavila gorak ukus, veoma brzo, od nekoliko minuta koliko bi trajala ljutnja, tuga, bes, zavist- a svaka ima svoju pozitivnu funkciju, nastaju blokovi od desetina minuta koji su sve masivniji. Kada dovoljno često doživljavamo emociju čiji sadržaj zanemarujemo, emocije više ne traju kratko već poprimaju oblik raspoloženja, pa smo onda primarno razdražljivi, tužnjikavi, naprasiti, radosni….sve dok sa učestalošću i ponavljanjem raspoložanja ne dovedemo sebe u jedno duboko, opšte, hronično emocionalno stanje.
Verujem da veliki broj somatskih i psihosomatskih bolesti upravo i nastaje, a u jednom od prethodnih blogova Mira vam je pisala o nastancima bolesti iz energetskog ugla, upravo iz hroničnog emocionalnog stanja u kome smo. Dovoljno je da se setimo i samog značenja reči EMOCIJA – e motio (energy motion) – energija u pokretu!

Konačno, ono što je u svemu ovome sjajna vest- proces važi i za prijatne, kao i za neprijatne emocije! Kada sve ovo znamo, možda ćemo poželeti da kratkotrajne emocije radosti, ljubavi, zahvalnosti, bliskosti, poverenja, kada imamo tu sreću da se dogode i da smo ih svesni…svesno ojačamo i podignemo na nivo svakodnevnog uobičajenog raspoloženja, a fokusiranim i ciljanim mislima dovedemo sebe vremenom u jedno stanje koje će nam služiti i koje će se preliti u najbliže okruženje!
Kada, pak, u naš život dođu emocije koje nam nisu najprijatnije, primimo poruku, pozdravimo glasnika i uradimo nešto sa informacijama koje smo dobili, tako nas slična osećanja više neće pohoditi čak ni u snovima!
Mira i ja radujem se što možemo biti uz vas na tom putu povratka sebi koji počinje od dubokog razumevanja i prihvatanja svih suptilnih nivoa koje živimo!